|
|
| rujan, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
''Sjećam se...samo onoga što želim.
Ne sjećam i ni sa kime ja ne dijelim....''
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Saznala sam. Koliko grozno, toliko i šokantno. Ne mogu vjerovati da ti,takva muškarčina,dopuštaš svom ponosu da se spušta toliko nisko. I okrenuto. Doslovno. Gle… odluči se. Hoćeš li igrati za njihovu ili našu stranu? Možeš i na pola,ali bit će ti gadno. Još uvijek ne mogu vjerovati. Izdao si svoj spol,svoj mentalitet,svoj život… Do jučer si ganjao sve što hoda,mislim suprotnu momčad,a sad tako. Ma znaš što. I sumnjala sam. Čudan si u zadnje vrijeme. Nove krpice,torbice,cipelice od zmijske kože. Mislila sam: '' Ajde,čovjek ima novi style.'' A našla sam i onaj tvoj novi miris. Nekako mi miriši na onaj moj. Mislila sam,nova francuska parfumerija. Vidjela sam na tvom računalu slike golih muškaraca. Ali razuvjeravala sam se. Mislila sam da meni to spremaš za rođendan pošto je uskoro. Najbolji si mi prijatelj i ne smeta kakav si i to dobro znaš. Ali ipak. Ne mogu s tim živjeti. Moram znati čiji si. Gle… na tebi je. Odluči. Jesi peder ili što!?
Pričalo se o njemu. Naveliko. Istina, bio je naočit mladić. Zgodan,pristupačan i pričalo se da ima prekrasne oči… Samo jednim pogledom začarao bi te i nije ti više dao da odeš od njega. Bile su zaista čarobne. Patila sam za njim. Rezala vene i sve što ide uz to. Postala sam emo zbog njega. Na hodnicima škole nije me ni pogledavao. Skrivao je oči iza prekrasne crne kose išarane plavim pramenovima. Jedan dan užurbano sam tračala prema učionici ne bih li zakasnila na sat. Tad se pojavio on. Nosio je hrpu knjiga i isto kao i ja, trčao. U jednom trenu, naša su se tijela dotaknula. Sudarili smo se. Doduše,imao je tvrdu glavu i mene je moja boljela, ali to tada nije bilo bitno. Osjetila se ta obostrana privlačnost iliti kemija. Ali ništa od toga. On se samo ustao,pokupio svoje knjige i nastavio putanju. Narednih dana saznala sam sve o njemu. Njegove navike. Mane i vrline. Znala sam koju glazbu sluša,koju hranu voli, što mrzi i što obožava. Jedina želja mi je bila… samo da me pogleda. Opet sam jedan dan kasnila. I opet sam srela njega. Zamahivao je onom svojom krasnom kosom. I ovaj se put nismo sudarili. On je prišao meni… I stojimo tako nas dvoje, dišemo kao životinje u vrijeme parenja. On polako diže glavu i usmjeruje pogled u moje oči. U meni skaču i trče sve moguće stanice. Potpuno je ispravio glavu i gledao u mene. To je bilo nešto. Tek sam sad vidjela istinu. Zaista,imao je čaroban pogled. Gledao je u križ.
volim ovu uzrechicu... odvazhnima srecha pomazhe. kao shto mnogi ljudi kazhu, ima si vishe sreche nego pameti. smieshno. sad chu vam tu napisati jednu moiu prichu. ne znam hoche li vam se svidjeti ili ne. odluchite sami. :) pa eto.
Živjeli su zajedno. Max i ona.
Kad bi jutrom ona odlazila na posao, Max ju je sretno otpratio.
On bi tada ostao osamljen u velikom stanu.
Najčešće bi gledao kroz prozor ne bi li se ona vratila nešto prije.
Kada bi napokon došla kući, Max ju je sretno dočekivao.
Tada su opet bili zajedno,samo Max i ona.
Jednog dana ona je morala ići ranije na posao.
Max ju je rutinski otpratio do vrata,pozdravili su se i ona je otišla.
Ovaj put ona je zaboravila zatvoriti vrata i Max je izašao na ulicu.
Šetao je i nije primjetio kako vrijeme leti.
U međuvremenu ona je stigla kući i primjetila da nema Maxa.
Zabrinula se.
Vrata su bila otvorena i ona je izletjela van.
Ono što je vidjela ubilo ju je.
Njegovo beživotno, krvavo tijelo ležalo je na cesti.
Dotrčala je do njega, ne mareći za automobilske trube koje su je pratile u stopu, i uzela ga u ruke.
Počela je plakati.
Nije mogla zaustaviti suze. Vikala je.
Još uvijek nije bila svjesna gubitka.
Odjednom,kao smrt,kriknula je MAX.
Naime,Max je bio njezin prvi i zadnji,
pas.
eto... nekom se svidha nekom ne. pozdrav svima. :)
eh da... pocheci su naigori. tako kazhu. mozhda je istina,mozhda ne. svashta se pricha pod istinu. bio bi red da se predstavim. ali ako je red,ja chu to ostaviti za kasnie. ma shalim se. trea odrzhavati red i disciplinu, to je temelj mladih nadi. lol. uglavnom... da ne s( erem) previshe. ja sam jedna mlada gimnazialka. mjesto boravka nie bitno( ne zhelim plachat boravishnu taksu jel... ) ime... pa zheljela bih da ovaj blog bude anoniman pa vam nechu ni to otkriti. mozhda jednom. kad postanem slavna. ko margaret tacher. lol. :) imam dechka. koieg jako volim. on je uviek tu krai mene. da nea njega, ja bih sada bila daleko. on me jadan stalno mora slushat i tjeshit. ah ah. na ovom blogu... shto chu na ovom blogu!? e da. pisat chu vam neka svoia razmishljanja. i pjesme. i priche. zna biti zanimljivo. ukazat chu vam kakvu glazbu ja slusham....ali ima vremena. ovo je tek pochetak... vidite da ipak nisu naigori. :) eto. dosta za prvi put. uzhivaite. :)
